Jesmo li zaista pristuni?

Cilj. Svrha istraživanja bila je sustavno ispitati obrasce višezadaćnosti školskih knjižničara tijekom mrežnih edukacija u Hrvatskoj te njihovu povezanost s dobi, vrstom ustanove, koncentracijom i zadovoljstvom edukacijama.
Pristup/metodologija/dizajn. Provedeno je deskriptivno-eksplorativno kvantitativno istraživanje putem mrežnog upitnika koji je sadržavao 19 pitanja. U istraživanju je sudjelovalo 277 školskih knjižničara iz svih hrvatskih županija (21), što predstavlja oko 20 % ukupne populacije. Podaci su obrađeni deskriptivnim statistikama i Kruskal-Wallis testovima razlika po dobnim skupinama i tipu ustanove.
Rezultati. Višezadaćnost je prvenstveno radno uvjetovana: tijekom edukacija knjižničari najčešće nastavljaju s redovitim poslovima – izdavanje/primitak knjiga (M=3,66; 59,6 % često ili kontinuirano), nadziranje učenika (M=3,05), razgovori s nastavnicima (M=3,04) i pomoć u pronalaženju literature (M=3,00). U 78 % slučajeva knjižnice ostaju otvorene tijekom edukacija, dok gotovo polovica ispitanika (48,8 %) nema mogućnost rada u režimu „ne ometaj“. Razlike su statistički značajne po dobi u gotovo svim aktivnostima (30 od 31; p<0,05): najmlađi ispitanici (do 30 godina) pokazuju najvišu razinu višezadaćnosti u administrativnim i zadacima usmjerenima na učenike, skupina 31 – 40 godina češće sudjeluje u digitalnim i pedagoškim aktivnostima, dok ispitanici u dobi 51 – 60 godina pokazuju najmanju sklonost višezadaćnosti. Po vrsti ustanove, gimnazijski knjižničari ostvaruju najviše rangove u većini kategorija, osnovnoškolski knjižničari izraženiju višezadaćnost u nadzoru učenika, a knjižničari u strukovnim školama najnižu razinu takvih aktivnosti. Unatoč povremenim prekidima pažnje, većina ispitanika (78,3 %) navodi da su uglavnom usmjereni na predavanje, a 79 – 90 % izražava visoko zadovoljstvo korisnošću, organizacijom, sadržajem i tehničkom izvedbom edukacija.
Praktična primjena. Rezultati upućuju na potrebu za uvođenjem hibridnih formata mrežnih edukacija (snimke, asinkroni materijali, fleksibilni termini) te osiguravanje jasno definiranog, zaštićenog vremena za stručno usavršavanje, uz prilagodbu sadržaja vrsti škole i dobnim skupinama knjižničara.
Ograničenja. Istraživanje se temelji na prigodnom uzorku i samoprocjenama ispitanika bez objektivnih mjera učenja, što ograničava generalizaciju nalaza.
Društveni značaj. Sustavno uređeni uvjeti za profesionalni razvoj knjižničara, uz smanjenje strukturno uvjetovane višezadaćnosti, mogu unaprijediti kvalitetu školskih knjižničnih usluga i dobrobit zaposlenika.
Originalnost/vrijednost. Rad donosi prvu sustavnu empirijsku analizu fenomena višezadaćnosti školskih knjižničara u hrvatskom kontekstu te integrira kognitivne, andragoške i organizacijske uvide u provedive preporuke za unapređenje prakse stručnog usavršavanja.

KLJUČNE RIJEČI: mrežne edukacije; online učenje odraslih; profesionalno usavršavanje; školski knjižničari; višezadaćnost